Projekti >>

Imitacija života, 1992.

VLADIMIR VUKOVIĆ, filmski kritičar i publicist, rođen je 3. listopada 1930. godine u Našicama. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Svoje prve tekstove o filmu objavljuje sredinom pedesetih godina u „Narodnom listu“. Godine 1959.-1963. suradnik je za film radničkog učilišta „Moša Pijade“ u Zagrebu i urednik filmske rubrike časopisa „15 dana“. Od 1964. do 1966. godine savjetnik je za filmsku kulturu u „Filmoteci 16“. Od 1965. do 1971. godine Vladimir Vuković bio je filmski kritičar „Telegrama“, a od 1966. do 1971. godine urednik emisije „Filmski mozaik“ Radio Zagreba. Istančanim ukusom, sugestivnim stilom i čvrsto oblikovanim estetskim stajalištima nametnuo se kao jedna od najutjecajnijih osobnosti u poslijeratnoj hrvatskoj kinematografiji. Smatra se neformalnim utemeljiteljem i najizrazitijim predstavnikom skupine redatelja i kritičara koji su na scenu stupili šezdesetih godina, a kojoj su među ostalima pripadali Krsto Papić, Zoran Tadić, Branko Ivanda, Ante Peterlić, Petar Krelja, Tomislav Kurelec i drugi. U „Studentskom listu“ i „Hrvatskom tjedniku“ objavljivao je feljtone „Zagrebulje“. Nakon 1971. godine Vladimir Vuković je doživio sudbinu brojnih hrvatskih intelektualaca kojima je bilo onemogućeno objavljivati tekstove i sudjelovati u javnom životu. Ipak, u drugoj polovici sedamdesetih godina povremeno je objavljivao kritike u časopisu „Film“, a kasnije i surađivao u filmskim emisijama Radio Zagreba. Bio je jedan od najaktivnijih suradnika na izradi Filmske enciklopedije. Godine 1987.-1989. bio je predsjednik Sekcije filmskih kritičara i filmologa Zagreb.

Od lipnja 1990. Vladimir Vuković je radio kao glavni i odgovorni urednik hrvatskog političkog tjednika „Glasnik“, za kojeg je pisao uvodnike.

Na osnivačkoj skupštini Hrvatskog društva filmskih kritičara, održanoj u prosincu 1991, dogovoreno je da se ustanovi nagrada „Vladimir Vuković“ za najbolju filmsku kritiku godine.

Vladimir Vuković preminuo je u Zagrebu 24. rujna 1991. godine.

„Stvarnost na filmu, odnosno iluziju te stvarnosti ne sačinjavaju vicevi s mehaničkim pretvaranjem kazališnih kulisa u pokretne fotografije sunca, mjeseca i zvijezda, nego tu stvarnost sačinjava isključivo pojava čovjeka i pratnja njegovih postupaka i njegova ponašanja, bez obzira na karakter filmskog djela i stupanj njegove stilizacije.“
Vladimir Vuković

„Tragajući i sabirući tekstove po dnevnim listovima, radio arhivama, tjednicima i časopisima namjera nam je bila da prezentiramo barem dio svjetonazora kojim je gospodin Vladimir Vuković tako upečatljivo utjecao tijekom tri decenije na široki krug zagrebačkih sienasta. I ne samo sineasta. Njegova filmska estetika bila je vrlo osobena, ali i konzistentna, jer je počivala na čvrstim moralnim temeljima, na slobodi i pravednosti kao jedinim političkim parametrima, na beskrajnom poštivanju ljudske kreativnosti, dobrote i tradicije.“
Branko Ivanda

„Vladimir Vuković, gospodin, diskretni „dobri duh Zagreba“ i Hrvatske, tolerantni konzervativac, kako se u šali predstavljao, mnoge nas je, mjerom svoje filmske i životne radoznalosti, činio i mladima, i romanticima, i zaljubljenicima…“
Zoran Tadić